Koliko ste pasivni zavisi od vaše ličnosti, vaše percepcije svijeta i vašeg mjesta u njemu i, naravno, specifičnosti date situacije. Pasivnost može da bude korisna strategija i zdrav mehanizam suočavanja sa nekim situacijama. Ali, isto tako, može postati i navika. Kada pasivnost počne da dominira vašim odgovorima i interkcijama i kada počne da određuje vaš uopšteni pristup životu, to se može završiti sa više štete nego koristi.
Problem je u tome što veoma često ne shvatate koliko ste pasivni postali i često potcjenjujete koliko je vaša pasivnost očigledna drugima. Sledeća lista trebala bi vam pomoći da procijenite da li imate pasivne tendencije i navike i da li biste trebali pokušati da ih promijenite.
Kako pasivni ljudi vide svijet
- Svoju budućnost prepuštaju “sudbini”. “Veze ne bi trebale zahtijevati mnogo napora; ako nam je suđeno da budemo skupa, sve će se srediti samo od sebe”. Ponekad se stvari zaista srede same od sebe, ali mnogo češće se dese kada oba člana para preuzmu aktivnu ulogu u izgradnji čvrste veze.
- Vjeruju da se stvari “jednostavno dese”. “Zašto mi se uvijek dešavaju loše stvari”? Realnost je da se i dobre i loše stvari dešavaju svima. Možete čekati da vam se dogodi dobra stvar ili možete biti proaktivni i sami je ostvariti.
- Brkaju neuspjeh sa sudbinom. “Mislim da mi jednostavno nije suđeno da _________”. Neuspjeh je dio svačijeg puta, a ne zadnja stanica. Izbjegavajte ovakav način razmišljanja i uvijek na umu imajte sledeće tri stvari: strpljenje, upornost i dosljednost.
- Vjeruju da je “sreća” bitan sastojak uspjeha. “Sreća nije bila na mojoj strani”. Sreća, kako god je definisali, nije pod vašom kontrolom, ali priprema, planiranje, trud i vrijeme jesu. Fokusirajte se na te varijable.
Kako pasivni ljudi komuniciraju
- Njihov jezik je nesiguran i neodlučan. “U redu, hm, moguće je da bi moglo biti tako nekako”. Obratite pažnju na “poštapalice” i oklijevanje te praktikujte direktniji govor. Obrasci govora obična su navika i oni se mogu mijenjati.
- Konstantno traže odobravanja. “Nadam se da ti ne smeta što ću reći…” ili “Ako se slažeš, rekla bih da…”. Ako svi drugi koji su uključeni u konverzaciju daju sugestije i mišljenja, traženje dozvole da nešto kažete čini vas da izgledate kao manje vrijedna osoba.
- Omalovažavaju svoje stavove. “Možda griješim – nisam stručnjak – ali možda…”. Započinjanje razgovora izjavom da možda niste u pravu dovešće druge učesnike u razgovoru do zaključka da najvjerovatnije i niste u pravu. Vi im, bukvalno, otežavate da prihvate ono što imate da kažete.
- Imaju problem da se odluče. “Hmmm… Obje opcije imaju smisla…”. Možda pokušavate da smanjite potencijalni konflikt nepodržavanjem bilo koje od opcija koje su ispred vas, ali usljed toga izgledate neodlučno ili čak da se bojite. Ako imate mišljenje, izrazite ga.
Kako pasivni ljudi prepuštaju stvari drugima
- Potrebe drugih stavljaju na prvo mjesto. “Mogla bih pojesti i desert, ali ako bi ti radije da idemo, to je u redu”. Na ovaj način komunicirate da su potrebe druge osobe važnije od vaših što, vjerovatno, nije vrsta opšte dinamike koju želite da uspostavite. Ako želite desert, kažite jasno da ga želite.
- Oni kaži “Da” kada bi radije rekli “Ne”. “Moram sutra rano ustati, ali naravno, mogu te odvesti kući”. Zabrinuti ste da će se druga osoba osjećati uvrijeđeno ako kažete “Ne”, ali to zaista zavisi od načina na koji to kažete. Možete biti iskreni, ali uvijek naglasite svoje potrebe i njihovu važnost.
Autor: minimagazin.info