Ona ne treba nikoga: Zašto se svi boje nezavisne žene

0

Ponekad se čini da je svaka žena koju možete vidjeti u visokobudžetnim filmovima prikazana na isti način. I, jasno vam je o čemu govorimo: dama u nevolji koja je tragično vezana za stub opasnosti i koja strpljivo čeka snažnu (mušku) energiju koja će je pronaći usred začarane šume i izrezati konopce koji je sputavaju na njenom putu snažnim, golim rukama te će je priviti, tako sitnu i usplahirenu, u svoje snažno naručje.

Ili je riječ o ljupkoj, samodestruktivnoj domaćici krupnih, srnećih očiju koja mrzi sebe vatrenom nemilosrdnošću i koja – kako se radnja razvija – upada u potresni vrtlog zavisnosti i samozlostavljanja sve dok se, slučajnim sticajem okolnosti, u njenom životu ne pojavi autoritativna muška figura i odmah se zaljubi u nju te joj pomjeri tlo pod nogama spasavajući je od nje same.

Iako se pojavljuje u različitim filmskim stilovima i usmjerena je na različite raspone starosne dobi, priča je uvijek ista.

Međutim, ono što je prilično zbunjujuće jeste da je cjelokupno društvo prilično dobro u pretvaranju da “voli” i “slavi” nezavisnu ženu. Pokorno ćemo učiti mlade djevojke da razmišljaju svojom glavom i da se trude da zarade sopstveni novac, ali kada se one u stvarnom svijetu pojave kao odvažne, snažne, moćne žene koje razmišljaju svojom glavom društvo se, skoro pa odmah, distancira od njih. Sa izdignutim obrvama i čvrsto stegnutim usnama, društvo im brzo daje do znanja da samouvjerene žene koje imaju svoje mišljenje, jednostavno, nisu dobrodošle u svijetu.

Lažni osjećaj prihvatanja i lažna otvorenost prilično su opasni. Šta se nalazi iza nespremnosti društva da istinski prihvati nezavisnu ženu na pravi, iskren način? Strah. Uostalom, najviše mrzimo stvari kojih se najviše plašimo, zar ne?

Otkud taj strah? Šta se krije ispod površine? Zašto je nezavisna žena svima trn u oku?

Zato što ona ne traži dozvolu


Nezavisnoj ženi niste vi potrebni kako biste joj rekli da li je nešto u redu ili ne. Ona ima svoj utvrđeni skup pravila kojih se pridržava i koje je sama donijela.

Zato što se ona ne boji da ima svoje mišljenje


Nezavisna žena ima nezavisne misli. Ona ima najveću slobodu od svih – slobodu uma. Ona neće i ne može dozvoliti da joj neko “ispere mozak” upućujući je da razmišlja ili da se osjeća na određeni način, pogotovo ako se to protivi njenim snažnim moralnim i etičkim načelima.

Zato što joj ne treba vaše odobravanje


Samopouzdanje nezavisne žene ne oslanja se na druge, jer ono dolazi iz mnogo stabilnijeg i snažnijeg mjesta: iz nje same. Kada vaše samopouzdanje dolazi od vas samih i kada ono ne zavisi od plitkih komplimenata ili odobravanja to je onda pravo, istinsko samopouzdanje.

Zato što se ona ne plaši da uživa u svojoj slavi i sjaju


Nezavisna žena ne krije se iza maske “lažne skromnosti”. Ona neće prekrstiti ruke i pretvarati se da nije ponosna na bilo koje od njenih postignuća. Ona je žestoko iskrena i pretvaranje da nije ponosna na sebe bilo bi laganje.

Zato što je zastrašujuća, a ne zastrašena


Nezavisna žena ne plaši se hijerarhije. Ona zna da ne postoji razlog zbog kojeg bi se bojala, osim ako nije u pitanju fizička opasnost. Zauzvrat, mnogi je smatraju divlje zastrašujućim bićem, posebno oni koji koriste jeftine taktike zastrašivanja kako bi zadobili poštovanje.

Zato što joj, uopšteno, niste potrebni


Ona je zastrašujuća društvu, jer joj zaista niko nije potreban. Društvo često ima potrebu da prikaže nježniji pol kao “vrstu” koja je nemoćna i nesnalažljiva, a to se može okarakterisati i kao način kontrolisanja. Nezavisna žena ne uklapa se u taj “kalup”. Kada voli, ona voli zato što to želi, ne zato što joj je neko potreban. To je najčistija ljubav.

Zato što joj nije bitno da li vam se sviđa


Nezavisna, otvorena, pametna žena prihvatila je činjenicu da se neće svima svidjeti i, za razliku od mnogih žena, to je ni najmanje ne tangira. Ona “posjeduje” svoje misli, osjećanja i razmišljanja sa tako žestokim intenzitetom da ni beskrajna bujica mržnje usmjerena prema njoj od strane društva jednostavno nije dovoljna da je zaustavi na putu da bude ono što zaista jeste.

Njena osjećanja, s vremena na vrijeme, mogu biti povrijeđena, jer ni ona nije od kamena. Ona prihvata da neće sve emocije biti dobre te se pomirila s činjenicom da neće biti uvijek prihvaćena. Ona ne može, a da ne bude vjerna sebi uprkos, naizgled beskrajnim, preprekama koje je morala preći zbog toga.

Autor: minimagazin.info

Preporuke

Nastavi na minimagazin.info