Bivši i budući

0

Posmatrajući svoje prijašnje ljubavne veze iz sadašnje perspektive, mogu da budem zadovoljna. Iskustvo sa muškarcima koji su mi obilježili život mogu da smatram dragocjenim

Od svakog sam ponešto naučila, svakog propisno oplakala i sa svima ostala u relativno dobrim odnosima. Sa jednim odem na kafu, sa drugim u hodu veselo proćaskam, jednog sa nostalgijom pozdravim… sve u svemu, mislim da sam sasvim solidna bivša; ne ganjam ih da se pomirimo, o njima ne širim ružne, neukusne tračeve i uglavnom se pristojno pozdravljam sa njihovim novim curama.

Bivši momci su kod mene upamćeni kao relativno dobri likovi sa kojima sam imala lijepe, prilično duge veze koje su bile bez nekih većih trzavica vrijednih pomena. Ukoliko ne računamo jednu Novu godinu kada me je tadašnji momak, u vidno alkoholisanom stanju, poslije mog pitanja gdje stoji (jer ga nisam vidjela od silne gužve) prezrivo pogledao, nešto ljutito promrmljao i izgubio se u pravcu vrata. Poslije pola sata neobaveznog ćaskanja sa njegovom pijanom drugaricom, pri čemu sam se par puta grozničavo osvrtala oko sebe u nadi da ću ga vidjeti, shvatila sam da je nestao. I ostavio me u punoj kafani sa svojim prijateljima koje sam površno poznavala. Ne mogu opisati moj užas kada sam shvatila da je otišao kući – a ne mogu ni baš vjerno da dočaram scenu mog teatralnog ulaska u njegov stan, gdje sam mu plačući govorila nešto kao buuua, pakakoćešmeostavitiipokvaritiminovugodinubuuua… dok me on zbunjeno gledao kao da ne zna ko sam; kao što ne mogu da opišem ni moje umjetne trepavice (prvi i posljednji put stavljene baš tada) koje su, nakon mora prolivenih suza stajale na očima kao dva crna šiljka. Sigurna sam da tada od razmazane šminke nisam vidjela da se raspravljam sama sa sobom; on je i dalje bio blago prestravljen što sam ga probudila i nije razumio šta me tako naljutilo. Kada se sjetim toga poslije toliko vremena, ne mogu da se ne nasmijem.

Sada kada bi mi se desilo nešto takvo, ostala bih sa nepoznatom ekipom i sigurna sam da bih se ludo provela.

Bivše šeme su mi smještene u poseban folder koji ne želim da zaboravim. Svi znamo kako je uzbudljivo kriti od svih da ste u nekoj polu-vezi u kojoj, kao, nema velikih emocija i glumiti cool ribu kojoj ne smeta da „njen“ muškarac slobodno izlazi bez nje i glumi frajera, jer, zaboga, vi ste mladi, slobodni i neopterećeni trivijalnostima poput veze i polaganja računa – ko, šta, s kim i gdje. Ono što je bilo loše po mene je da sam se po pravilu zaljubljivala u te nedostižne bogove koji su, pored toga što su bili interesantni samim tim što su nedostupni, posjedovali i neku ležernost (sada znam da je bila bahatost) koja me vukla ka njima. Sve dok nisam srela jednog koji je htio da vezu produbimo, a ja se pravila važna pa, kao, nisam razumjela o čemu priča. Onda je našao drugu, a meni je bilo krivo.

Sada se ne bih bojala pokazati nekome da mi se sviđa. Upoznala sam ih dovoljno i znam da ne treba da brinem – ne postoji muškarac koji se ne može osvojiti.

Oni muškarci koji su meni najinteresantniji su druškani. Omiljeni izraz za nekog ko vam nije momak, a nekako i jeste. Nije klasična šema, jer se nekada, umjesto povremenih susreta, viđate stalno, raspravljate o razno-raznim stvarima, otkrivate svoje male tajne i po cijelu noć pričate na telefon. Mogao bi biti momak, ali onda bi to prestalo da bude interesantno. Mogao bi da bude šema, ali onda bi se sve pojednostavilo. Niste sigurni da je to – to, ali nekako ne možete da se ne radujete kada idete da se vidite sa njim.

Gajite prema njima posebnu emociju – veže vas simpatija, hemija, dobra komunikacija i drugarstvo, a to je već dovoljno razloga da mislite da uplovljavate u nježnu romansu. U stvari, mislim da su druškani prelazna faza – poslije duge veze, par šema, druškani dođu kao priprema za pravog. Dok dođete do druškana, prođete sve laži, prevare i manipulacije koje se mogu doživjeti od muškarca.

Poslije druškana bi, valjda, trebale biti spremne za muža. Naravno, i u druškane se lako zaljubiti. Njihova prilagodljivost i privrženost vama je vrlo primamljiva i ne možete odoliti, a da ne pomislite da je šteta da nemate takav divan primjerak muškarca kraj sebe. Moj zadnji druškan je bio druškan svakoj koja ga je lijepo pogledala, a meni nije preostalo ništa drugo nego da ga prepustim zadnjoj koja ga je grčevito prigrabila i sa neodobravanjem gledala u mene kada bi me vidjela u blizini.

Sada ne bih tolerisala prisustvo drugih žena u bilo kakvoj vezi sa muškarcem. Jedna od stvari koje me mogu privući muškarcu je činjenica da je samo moj.

I šta reći za budućeg, nadam se pravog? Mislim da se nazire negdje tamo, šalje mi signale da postoji i polako stvara uslove za naš susret. Nadam se da su me moji šarmantni zavodnici naučili šta volim a šta ne, šta mi smeta, a šta i koliko mogu da podnesem, kao i da su me, nesvjesno, pripremili za onog kojeg ću možda baš večeras sresti u omiljenom kafiću. Već ga vidim – kombinacija je svih dosadašnjih i ima u očima ono što ću vidjeti i prepoznati kao nešto što je vrijedilo čekati. Ljubav.

 

Tekst: Luna

Izvor: www.cosmopolitan.rs

Autor: minimagazin.info

Preporuke

Nastavi na minimagazin.info