Tračevi

0

Tračarenje sam uvijek smatrala bezazlenim činom, ubijanjem dosade, zabavom uz kafu. Lojalna sam – ne ogovaram prijatelje nikada, a i družim se sa istim ljudima godinama; ponekad toliko stvari kažemo o sebi samima. Nekada sam sigurna da je i sam trač o meni bolji od onoga što ja sama o sebi mogu da kažem.

Iskreno, pred osobama od povjerenja reći ću svoje najgore osobine, iskarikirati svaku situaciju i događaj prikazati gorim nego što jeste ako ga ja takvim vidim.da je trač najblaža varijanta koja nam se može desiti. Tračeva ima raznih. Od onih laganih, bezopasnih do zluradih, lažnih i optužujućih.

Jedno vrijeme sam se mučila strahom da o meni sigurno postoji neka grozna priča čim me ne zove tip koji je rekao da će zvati. Poslije mi je lagao da je izgubio broj telefona, a ja sam bila presretna što mi se izvinjavao i djelovao kao neko kome je iskreno žao zbog toga; sve mi je bilo bolje od neke strašne laži koja bi mogla da kruži o meni. Kada me ni poslije toga nije nazvao, shvatila sam da ne postoji trač, ali postoje frajeri koji muljaju pa sam prigrabila teoriju „ne zove zato što neće“, a strašni trač o meni je nestao i nikad više nisam pomislila na to. Neopterećena tračevima o sebi slušala sam one o drugima, nekada se šokirala, nekada smijala. Neke sam prenosila, neke zadržavala.

Kako počinje širenje trača? Kada sam nedavno vidjela bivšeg momka dobre prijateljice sa novom djevojkom i gledala kako prisno pričaju i kako se njeno zgodno tijelo naslanja na njegovo, znala sam da joj neći reći kako izgledaju srećno i zaljubljeno. Umjesto toga, na njeno pitanje kakva je ta nova, odmahnula sam rukom što je trebalo da znači i nije nešto; na moje odmahivanje, druga prijateljica se nadovezala na njen loš muzički ukus, i tema se već rasplamsala. Davale smo rok trajanja novoj vezi, izmišljale situacije u kojima će momak biti ostavljen i to je trajalo sve dok nismo krenule kući. Utješile smo prijateljicu, malo se zabavile budućim mogućim preokretima i istog trena zaboravile na tu polulaž. Nekada tračamo da bi zaštitili osobu do koje nam je stalo, da bi joj pomogli da lakše prebrodi raskid ili svađu ili joj kratkoročno vratimo dobro raspoloženje.

Oni tračevi kojih se treba paziti vezani su za mračne tajne, intelektualne hendikepe, emotivne ucjene. Jedan trač koji sam čula, a tiče se upitne seksualne orijentacije muškarca koji slovi za veliku facu, dugo sam šapatom analizirala sa prijateljicom. Bio je jako surov i mudro plasiran među potencijalne izabranice dotičnog da sam prestala da pričam o tome – priča je bila toliko manipulativna da sam se osjećala neugodno svaki put kad bi došla do mene. Muškarca je tračala bivša žena, povrijeđena, ljuta, nesretna. Trač nisam proširila, ali sam ga čula i zapamtila. A ako trač zapamtite i ne zabavite se pričajući o njemu, on prestaje biti razbibriga i stoji vam nad glavom kao upozorenje da nisu svi ljudi dobronamjerni, da povrijeđeno srce traži osvetu i čeka pogodan trenutak da pokuša da vam vrati nanesenu bol.

Zato mislim da trač ipak treba da ostane bezopasna zabava, žuta štampa, površna neistina. Da se ne pretvori u smisao života, da ne utiče na prijateljstva i da se ne shvata ozbiljno. Možete se braniti od trača ćutanjem, nezainteresovanošću i prezirom. Možete ga prenositi, čuvati kao tajnu, izmišljati. Ono što sigurno ne možete izbjeći je da će, bar jednom u životu, glavna uloga u traču biti vaša.

 

Tekst: Luna

Izvor: www.cosmopolitan.rs

Autor: minimagazin.info

Preporuke

Nastavi na minimagazin.info