Tek oprani peškiri trebalo bi da budu čisti, mekani i svježi. Ipak, ponekad se neprijatan ustajali miris osjeti čim se izvade iz mašine ili se pojavi već nakon prve upotrebe.
To ne mora značiti da su peškiri dotrajali i da ih treba zamijeniti. Najčešće su problem naslage deterdženta i omekšivača, masnoće s kože, minerali iz tvrde vode ili vlaga koja je ostala zarobljena među vlaknima.
Nekoliko promjena u načinu pranja i sušenja obično je dovoljno da se neprijatan miris ukloni i spriječi njegovo ponovno pojavljivanje.
Više deterdženta ne znači i čistije peškire
Kada peškiri ne mirišu dovoljno svježe, često se dodaje veća količina deterdženta. Međutim, upravo to može dodatno pogoršati problem.
Ako u bubnju nema dovoljno vode da se deterdžent potpuno ispere, njegovi ostaci zadržavaju se među vlaknima. Na njih se zatim lijepe masnoće s kože, nečistoće i minerali iz vode pa peškiri s vremenom dobivaju težak i ustajao miris.
Premalo deterdženta takođe nije dobro, jer neće ukloniti sve nečistoće. Najsigurnije je pridržavati se količine koju proizvođač preporučuje za veličinu punjenja i stepen zaprljanosti veša.
Omekšivač može biti dio problema
Omekšivač ostavlja tanak sloj na površini vlakana zbog kojeg peškiri na dodir mogu djelovati mekše. Taj sloj, međutim, postepeno smanjuje njihovu moć upijanja i otežava potpuno ispiranje nečistoća.
Sličan efekat mogu imati i maramice koje se stavljaju u mašinu za sušenje veša. Redovna upotreba ovih proizvoda može dovesti do stvaranja naslaga koje zadržavaju vlagu i mirise.
Zbog toga je omekšivač najbolje izostaviti prilikom pranja peškira ili ga koristiti veoma rijetko. Umjesto njega može se upotrijebiti posebno sredstvo za ispiranje koje je namijenjeno uklanjanju ostataka deterdženta, a ne oblaganju tkanine.
Temperatura vode treba da odgovara materijalu
Toplija voda lakše razgrađuje masnoće s kože i naslage koje se nakupljaju među vlaknima. Ipak, peškire ne bi trebalo automatski prati na najvišoj temperaturi, jer prejaka toplota može oštetiti pojedine materijale i uticati na boju.
Prije pranja treba provjeriti oznake na etiketi i izabrati najvišu temperaturu koju proizvođač dozvoljava za taj materijal.
Bijeli peškiri koji su predviđeni za takav tretman mogu se povremeno oprati uz odgovarajuće sredstvo na bazi hlora. Za obojene peškire prikladniji je izbjeljivač na bazi kiseonika, koji pomaže pri uklanjanju mirisa i mrlja bez značajnog uticaja na boju.
Bubanj ne treba napuniti do kraja
Kada je mašina pretrpana, peškiri nemaju dovoljno prostora da se slobodno kreću. Voda i deterdžent tada ne mogu ravnomjerno proći kroz tkaninu, a ispiranje je znatno slabije.
Iako pranje veće količine odjednom djeluje praktično, rezultat često budu peškiri na kojima su ostali deterdžent, masnoće i nečistoće.
Bubanj bi trebalo napuniti tako da između peškira ostane dovoljno prostora za njihovo pomjeranje tokom ciklusa. Manje punjenje naročito je važno kod debelih i velikih peškira, koji upijaju mnogo vode.
Vlažni peškiri ne smiju ostati u mašini
Čak i potpuno oprani peškiri mogu dobiti ustajao miris ako nakon završetka programa ostanu u zatvorenom bubnju. Topla i vlažna sredina pogoduje nastanku mirisa koji se kasnije teško uklanja.
Peškire zato treba izvaditi iz mašine što prije i potpuno ih osušiti. Ne bi ih trebalo slagati u ormar dok su još i najmanje vlažni.
Isto pravilo važi i nakon tuširanja. Mokar peškir ne treba ostavljati zgužvan na podu, u korpi za veš ili na uskoj kukici. Najbolje je raširiti ga preko šipke ili stalka kako bi vazduh mogao cirkulisati oko cijele površine.
Neugodan miris može dolaziti iz mašine
Mašina za veš pere odjeću i peškire, ali to ne znači da se i sama automatski čisti. U bubnju, ladici za deterdžent i gumenom dijelu oko vrata mogu se nakupljati ostaci proizvoda, prljavština i vlaga.
Ovaj problem je posebno čest kod mašina koje se pune sprijeda, jer se vlaga može zadržati u gumi oko vrata. Kada se u njoj pojavi ustajao miris, lako se prenosi na tek oprane peškire.
Ladicu za deterdžent, bubanj i gumu oko vrata potrebno je redovno čistiti prema uputstvu proizvođača. Nakon pranja vrata mašine treba ostaviti otvorena neko vrijeme kako bi se unutrašnjost osušila.
Koliko često treba prati peškire
Peškire za kupanje nije neophodno prati nakon svake upotrebe, pod uslovom da se između korištenja mogu potpuno osušiti. Preporuka je da se peru nakon približno tri do četiri upotrebe.
Dužim čekanjem u tkanini ostaju vlaga, znoj, masnoće s kože i ostaci kozmetičkih proizvoda. Zbog toga se neprijatan miris može pojaviti čak i kada peškir na prvi pogled ne djeluje prljavo.
Peškire koji se koriste za ruke često je potrebno prati i ranije, jer ih tokom dana koristi više osoba i mnogo sporije se potpuno suše.
Pravilna količina deterdženta, dovoljno prostora u bubnju i potpuno sušenje najvažniji su koraci za očuvanje svježine. Kada se uz to izostavi omekšivač i redovno čisti mašina, peškiri mogu duže ostati čisti, upijajući i bez neprijatnog mirisa.
Autor: minimagazin.info