Zamisli ovu scenu. Sjediš s najboljom prijateljicom uz kafu, a ona ti kaže da je već mjesecima iscrpljena. Da se budi umornija nego što je legla. Da joj se raspoloženje mijenja bez ikakvog razloga, da je sve nervira, da plače „bez veze”. I da onaj pregled, koji je trebalo da obavi prošle godine, još uvijek odgađa.
Šta bi uradila?
Znamo odgovor. Ne bi je pustila da promijeni temu. Insistirala bi. Rekla bi joj da to nije normalno, da umor koji traje mjesecima nije „takav život”, da tijelo ne šalje takve signale bez razloga. Vjerovatno bi joj sama zakazala termin. Možda bi i otišla s njom, da bude sigurna.
A sada zamisli da ti sve to, istim riječima već mjesecima, govori tvoje vlastito tijelo.
I ništa ne preduzimaš.
Najbolje prijateljice svima, osim sebi
Žene su nevjerovatno dobre u brizi za druge. Primijetimo kada je koleginica blijeda, kada mama „nekako čudno diše”, kada dijete samo malo drugačije spava. Imamo radar za tuđe simptome i nultu toleranciju na tuđe odgađanje.
A za sebe? Za sebe imamo objašnjenja.
Umorna sam: „Pa ko nije, takav je tempo.” Razdražljiva sam: „Proći će, samo je naporan period.” Ne spavam dobro: „Previše mislim, to je do mene.” Kosa opada, koža se mijenja, ciklus više nije isti: „Sigurno je stres.”
Stres je postao univerzalni odgovor kojim zatvaramo svaki razgovor s vlastitim tijelom prije nego što je uopšte počeo. A tijelo ne odustaje. Ono nema drugi način da nam se obrati osim kroz signale: umor koji ne prolazi spavanjem, raspoloženje koje se ljulja bez povoda, glad ili potpuni gubitak apetita, napetost koja se skuplja u ramenima, ciklus koji kasni „jer je takav mjesec”.
To nisu slučajnosti. To su rečenice. I da ih izgovara prijateljica, čule bismo svaku.
Nisi lijena. Nisi „takva”. Nisi pretjerala.
Možda je najteži dio priznati koliko smo vlastite simptome naučile prevoditi u mane. Iscrpljenost zovemo ljenošću. Hormonalne promjene zovemo: „Takva sam ja”. Potrebu za odmorom zovemo slabošću. Godinama učimo da je briga o sebi nešto što dolazi na red kada sve drugo bude završeno, a sve drugo nikada ne bude završeno.
Upravo o tome govori prva epizoda novog serijala dm Podcasta, simbolično nazvana „Nisi lijena, tvoji hormoni govore”,razgovor o hormonalnom zdravlju i o tome kako naučiti razumjeti poruke koje nam tijelo svakodnevno šalje. Ako ti je ijedna rečenica iz ovog teksta zvučala poznato, ovo je epizoda koju bi ti prijateljica proslijedila uz poruku: „Moraš ovo poslušati.”
Serijal donosi tri epizode posvećene fizičkom i mentalnom zdravlju žena, a nove epizode izlaze svake treće srijede u mjesecu na dm YouTube kanalu. Slušaj ih onako kako bi slušala prijateljicu – bez prekidanja i bez: „Ma proći će”.
Šta bi prijateljica uradila za tebe?
Podsjetila bi te da preventivni pregled nije rezervisan za trenutak kada „nešto zaista bude”. Preventiva i postoji zato da taj trenutak nikada ne dođe. Jedan pregled godišnje je sat vremena (zamisli, manje nego što potrošimo na biranje serije koju ćemo gledati).
A onda bi te, sasvim sigurno, pozvala da nešto uradite zajedno. Jer briga o sebi ne mora biti samotan zadatak – ponekad je najlakše početi u društvu hiljada žena koje su odlučile isto.
Pet kilometara samo za sebe
Upravo takva prilika stiže 12. septembra 2026. godine, kada se na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, s početkom u 11:00 sati, održava 9. dm ženska utrka.
Pet kilometara. Bez štoperice koja te osuđuje, bez rezultata koji nešto dokazuje. Pet kilometara vremena koje pripada samo tebi, hodala ih ili trčala. Za mnoge žene koje su prošle stazu prethodnih osam godina, utrka nije bila sportski događaj nego odluka: „Ove godine slušam sebe.”
Prijava je jednostavna – kupovinom majice, odnosno kotizacije, putem dm online shopa u periodu od 10.8. do 31.8.2026. godine. Pozovi prijateljicu. Ili budi ta prijateljica nekome.
Razgovor koji se nastavlja
Ono što je možda najvažnije: ovo nije priča jednog dana ni jedne utrke. Tema ženskog zdravlja biće u fokusu i dm konferencije koja se održava u oktobru ove godine, čime dm nastavlja otvarati prostor za razgovor i edukaciju o temama koje su ženama zaista važne: od hormona i preventive do mentalnog zdravlja i svega onoga o čemu se dugo ćutalo. Jer, razgovor s vlastitim tijelom ne bi trebalo da bude monolog.
Sljedeći put kada osjetiš umor koji ne prolazi, napetost koja se vraća ili raspoloženje koje ne umiješ objasniti, zaustavi se na trenutak i postavi sebi jedno jednostavno pitanje: „Šta bih rekla prijateljici da mi ovo priča?”
A onda to reci sebi. I poslušaj se.
Autor: minimagazin.info