Za početak: Ne miješajte posesivnost i vjernost. Prvo je destruktivna potreba čovjeka da mu sve pripada. Drugo je poštovanje osobe s kojom ste.
Pa, da nastavimo.
Ljudi se dijele na one koji zastupaju teoriju da ljubomora nije dobra i one koji tvrde da ljubav nije ljubav ako partneri nisu sitni konzumenti ljubomore koja dolazi pakovana kao zrna bibera.
U koju grupu spadate vi?
Ja u obje. Kao da sam se ikad u svojih dvadeset i šest godina mogla striktno opredijeliti da svim svojim svojstvima stanem u samo jednu kutiju. Uvijek neka emocija viri.
Htjedoh reći da ljubomora, koja kao rezultat ima neku destrukciju, nije dobra. Nju treba liječiti ukoliko ne reaguje na antibiotike u vidu razgovora tri puta dnevno, na svakih osam sati. Ukoliko ne reaguje na bildanje povjerenja dizanjem velikih količina emocija koje osjećate jedno prema drugom.
Ako je neizlječiva, ako neko zbog nje doživljava neugodnosti, suze, noćne more, treba se riješiti osobe koja širi virus destruktivne ljubomore. Teško je, uvijek se nadate da će nju ili njega proći, da to njegovo vrištanje, nedaobog dizanje ruke na partnera ili nešto treće (možda i gore) je samo prolazna faza, ali vjerujte, nije.
A opet, veza u kojoj vas djetinjasto ne dotakne kada vaš muškarac/žena ima prisne interakcije sa drugim pripadnicima suprotnog pola, ukoliko vam je apsolutno svejedno kada pažnja koja je rezervisana za vas postaje još nečija pažnja, ako ne poželite neko pusto ostrvo na kojem ćete biti svoji, ukoliko vam je svejedno kada tuđi pogledi skidaju ono što ste vi na njemu ili njoj zakopčavali samo nekoliko trenutaka prije, kako znate da je to ljubav? Nije to stvar prisvajanja niti nepovjerenja. To su samo mali crvi koje čak i jabuke imaju.
Ninon de Lenclos je rekla da žene mrze ljubomornog muškarca kojeg ne vole, ali bi se ljutile kad čovjek kojega vole ne bi bio ljubomoran. Sve stade u tu rečenicu.
Psiholozi, stručnjaci, ljudi koji izučavaju ljudske emocije i analiziraju ih do sitnih detalja, u korijenu ljubomore pronađoše nesigurnost pojedinca koja počiva više na samoljublju nego na voljenju osobe koja ljubomoru izaziva. I tu ima istine.
Nesigurni smo vrlo često. I to nam je prirodno stanje. U toj stalnoj potrazi za komadićem koji nedostaje postanemo nesigurni. I onda se desi neko ko bi uz malo tesanja, šmirglanja i dorađivanja mogao da se smjesti u rupu koja štrči prazna i kako da ne doživite transfer straha kad neko pokuša da ga turpija za svoju rupu?
I vratite se iz te krajnosti u koju ste umalo kročili. Nemam za cilj da opravdam ljubomoru.
Znam, znam, ljubavni čistunci, motivatori, emotivatori će sve što sam nabrojala iskoristiti protiv mene i reći da sve to vodi u konflikt. Da je moje razmišljanje djetinjasto. Pristajem i na to. Na kraju krajeva, ovo je moj spomenar.
Izvor: Krempitushka
Autor: minimagazin.info