Zašto se nikada ne trebate vratiti onome ko vas je povrijedio

0

Postoje određeni ljudi koji vas privlače, a koji su jednostavno toksični, bez obzira da li se radi o ozbiljnoj vezi ili pukom zabavljanju. Kada je riječ o njima, postoji nezasita neodoljivost na način da su vam tako blizu, ali ipak van domašaja. To je kao da se stalno hvatate za niti nade koje su pred vama, ali ipak na kraju vaši prsti prolaze kroz njih, bez da se uhvate. Padate pravo na glavu i to nije prvi put da ste tako nešto uradili, a ni poslednji.

Volite kada se ime te osobe pojavi na displeju vašeg telefona. Sve biste dali da vidite njen osmijeh. Obožavate način na koji vas ta osoba gleda kada ste sami. Ipak, gledajući u njene oči shvatate da ne dobijate odraz koji biste željeli da vidite. Tu postoji nepovezanost, osjećaj udaljenosti koji vam govori da ta osoba nije uz vas niti će ikada biti, bez obzira koliko vi to žarko želite.

Ta osoba vam može reći da ste prekrasni i vi želite u to vjerovati, jer vas te riječi dodiruju na način koji se može definisati dvojako: i kao zadovoljstvo i kao bol. Dio vas traži taj bol koji vam dotična osoba zadaje. To je uvrnuti ciklus u kojem idete naprijed i nazad od te osobe, a ne možete se spriječiti da joj se ne vratite zbog svih mogućnosti za koje ste ubijeđeni da vas čekaju.


“Možda će ovaj put biti drugačije”, govorite sebi sa namjernom naivnošću. Znate da to neće biti tako, ali ipak zatvarate oči pred činjenicama. Problem kod osobe koja uvijek bude povrijeđena je što se donošenje odluka ne zasniva na racionalnom razmišljanju. Vi savršeno dobro znate šta se dešava, kakve će biti posljedice i zašto to nije dobro po vas.

Svjesni ste da postoji razlika između nekoga ko vas tretira kao prioritet i nekoga ko vas tretira kao opciju. Obično, racionalnost na kraju ipak pobijedi, ali često je potrebno određeno vrijeme da se to desi. Vaše emocije vam bacaju golu istinu u lice, jer se previše lako predajete želji da ponovo budete u zagrljaju osobe koja vas je toliko puta povrijedila. To se može posmatrati kao slabost i emocionalna nezrelost, što donekle i jeste tako.

Često su nam govorili da se ne zadovoljavamo ničim manje od onoga što zaslužujemo. Pa, zašto onda to radimo? Da li nas prepuštanje iskušenju i odustajanje od lične snage u korist nekoga ko nas dovoljno ne cijeni čini slabima i nedovoljno emocionalno zrelima? Možda nas to samo čini više “ljudskima”, ranjivijima, tvrdoglavijima i čeznutljivijima, sve odjednom.

Emotivna povrijeđenost jedno je od najintimnijih iskustava koje možete doživjeti s nekim odnosno od strane nekoga. Ona se dešava i najsnažnijima među nama, jer svi imamo osjećanja i sjećanja koja nismo spremni pustiti. Međutim, iako možda ne možete kontorlisati kako se osjećate, svakako možete kontrolisati način na koji vas neko tretira.

Koliko god mi željeli da se neko promijeni zbog nas, ta osoba se nikada, realno, neće promijeniti. Važno je da to prepoznate i shvatite. Postoji tako mnogo stvari koje možete tolerisati, a rješenje leži u prepoznavanju ličnih granica i onoga što želite samima sebi. Naravno da nije lako kada spoznate da klizite u stare, poznate obrasce. Ali, na kraju, vaša sreća je u vašim rukama.

Neki ljudi, bez obzira koliko vas privlače, nisu vrijedni vaše žrtve. Neka vam to uvijek bude na umu.

Autor: minimagazin.info

Nastavi na minimagazin.info