15 stvari koje niste znali o pivu

0

Pivo, muškarčev istinski najbolji prijatelj, često ne dobija hvalospjeve koje zaslužuje. Proces pravljenja piva i istorija ovog pića interesantnija je nego što to možete zamisliti. Ozbiljno staro piće su obožavali faraon Ramzes II, George Washington te mnogi drugi. Donosimo vam 15 manje poznatih činjenica o ovom popularnom piću.

 

Hamurabijev zakonik

Svi smo čuli za izreku “Oko za oko”, a većini je poznato da fraza potiče iz Hamurabijevog zakonika, najstarijeg zakonika koji datira iz davne 1780. godine prije naše ere. Ono što većina ljudi ne zna jeste činjenica da je, među mnogim njegovim članovima, zakonik imao i pravilo o razumnoj cijeni piva. Hamurabi je bio veoma strog glede ovog člana: svaki vlasnik krčme koji ga se nije pridržavao bio je osuđen na javno davljenje.

 

Pivske vještice

Prije nego što su ljudi razumjeli proces proizvodnje piva, smatrali su da je dobro pivo božanski dar, a da je loše đavolja rabota. U šesnaestom vijeku su žene, koje su smatrane “Pivskim vješticama” spaljivane na lomači, jer se vjerovalo da su one sotonske duše koje dobro pivo pretvaraju u loše. Kada je hmelj, koji se u početku koristio kao konzervans, postao češći sastojak piva (nekih stotinjak godina kasnije), spaljivanje “Pivskih vještica” je počelo da jenjava (iako su ljudi nalazili na stotine drugih razloga zbog kojih su spaljivali žene na lomači).

 

Njemački zakon čistoće

Kada su pivari počeli ubacivati u pivo čađ, kreč i pasulj, kako bi pivo dobilo boju, ukus i bilo dugotrajnije, Bavarske vlasti su tokom šesnaestog vijeka donijele “Reinheitsgebot”, zakon o čistoći prema kojem pivo smije da sadrži samo tri sastojka: ječam, hmelj i vodu. Iako se danas malo odstupa od pravila, sva piva proizvedena u Njemačkoj i dalje se pridržavaju ovog zakona.

 

Monasi koji prave pivo

Zbog zagađene vode za piće većina ljudi, tokom srednjeg vijeka, proizvodila je sopstveno pivo. U slučaju monaha, ovo piće je obezbjeđivalo “hranu” tokom perioda posta koji je zabranjivao konzumiranje hrane, ali ne i pića. Međutim, monasi su proizvodnju piva shvatali ozbiljnije nego obični ljudi. Oni su proučavali sam proces te su usavršavali recepturu. Svoje pivo su prvobitno nudili prolaznicima da bi ga, na kraju, prodavali lokalnim krčmama.

 

Ne sudite o pivu prema njegovoj boji

Bez obzira šta ste čuli, boja piva nema nikakve veze sa njegovom jačinom, težinom, gorčinom ili postotkom alkohola. S obzirom na to da većina ljudi pije piva proizvedena za masovno tržište, koja su blaga u svim nevedenim kategorijama, mi pogrešno povezujemo svijetlu boju piva sa drugim blagim karakteristikama. Na primjer, Guinness je izrazito taman, ali ima nizak sadržaj alkohola.

 

Kvasac

Iako su pivari znali da iza stvaranja piva stoji naučni proces, oni nisu razumjeli njegove specifičnosti sve do kraja devetnaestog vijeka, kada je Louis Pasteur obznanio da je kvasac, gljivica prirodnog porijekla, zadužen za pravljenje pića. Kvasac jede šećer iz sastojaka piva, a zauzvrat proizvodi CO2 (otuda mjehurići u pivu) i alkohol.

 

Pivo kao zanat

Ljubitelji piva u SAD, tokom kasnih sedamdesetih, obratili su se predsjedniku Carteru za pomoć. Naime, u SAD-u je u to vrijeme vladala masovna proizvodnja piva, a na snazi je bio zakon o zabrani kućne proizvodnje piva. Carter je taj zakon ukinuo te su pioniri mikro – pivara prionuli na posao, eksperimentišući sa jedinstvenim stilovima i sastojcima usvojenih iz Evrope. Ove kućne operacije su prerasle u manje pivare te je tako rođen zanatski pokret proizvodnje piva. Od tog vremena, američko pivo je postalo raznovrsnije i uglednije.

 

U divljini

Lambik, posebno gorka vrsta  piva, jedina je vrsta koja se pravi od divljeg kvasca, a kojeg su koristili naši preci. Kada su ostavljali bačve otvorenima, oni nisu znali da će u njih ući kvasac iz vazduha. Današnji proizvođači lambika imitiraju ovaj proces, koristeći posebno moćne gljivice koje se mogu naći u vazduhu oko i u belgijskom selu Lembeeck (naziv piva je i dobio ime po njemu).

 

Skoro pa pivo

Pivo sa veoma niskim procentom alkohola, koje se popularno naziva “Skoro pa pivo”, počelo je da se proizvodi za vrijeme Prohibicije (period od 1920. do 1933. godine kada je u SAD-u zakonom bila zabranjena proizvodnja, transport i prodaja alkoholnih pića). Termin se odnedavno primjenjuje u američkoj saveznoj državi Utah gdje je zabranjena prodaja piva koje prekoračuje 3.2% alkohola po masi. Pored Utaha, “skoro pa pivo” se može naći još samo u sledećim saveznim državama: Colorado, Kansas, Oklahoma i Minnesota.

 

Ozbiljni bućkuriš

2009. godine, škotska mikropivara BrewDog plasirala je Tactical Nuclear Penguin, pivo sa najvećim postotkom alkohola po zapremini – čak 32% – što je bilo oko šest puta više od opšteg prosjeka. Kada je njemačka pivara Schorschbrau pokušala da obori ovaj “rekord” plasiranjem piva sa 40% alkohola, BrewDog su uzvratili istom mjerom – plasirali su pivo sa 41% alkohola. Nakon “mrtve trke” između dvije pivare i, vjerujemo, čestih ispumpavanja želuca, bitku je odnijela pivara BrewDog plasiranjem piva koje se zove The End of History, a koje sadrži 55% alkohola.

 

Dobro je za zdravlje

Ako vam je već muka da vam svi govore kako je vino dobro za zdravlje, bićete srećni da čujete da nedavne studije pokazuju da je pivo jednako korisno. Jedno do dva piva dnevno smanjuje šanse od moždanog udara, srčanih i vaskularnih oboljenja. Pivo sadrži razne antioksidante i vitamin B, a većina vrsta ima manje kalorija od čaše mlijeka. Više saznajte ovdje.

 

Hmeljna sreća

Hmelj koji se koristi u proizvodnji piva dolazi iz iste porodice cvjetnica kao i kanabis. Osobine osjećaja sreće koje pivo ima učinile su ga popularnim lijekom kod ranog stadija homeopatije, poput marihuane koja se danas koristi u medicinske svrhe. Ali prije nego što pokušate pušiti hmelj ili napraviti pivo od kanabisa, htjeli bismo vas podsjetiti da se te dvije biljke ne mogu koristiti kao zamjena jedna drugoj.

 

Indijsko svijetlo pivo

Kada su britanski pivari pokušali da pošaju svoja svijetla piva u Indiju, usljed dugog putovanja okeanom, pivo se kvarilo. Zbog toga su počelli da dodaju ekstra alkohol i hmelj kako bi pomogli njegovo očuvanje. Ovo je, nenamjerno, stvorilo gorči ukus, a pivo je nazvano Indijsko svijetlo pivo (IPA). Potrošači su se veoma brzo navikli na ovaj gorči ukus te su pivari nastavili da ga proizvode i dugo nakon napretka u transportu i očuvanju piva.

 

Čičeron

Poznavaoci piva mogu polagati pismeni i test degustacije kako bi postali “čičeron”. Ono što je somelijer za vino, to je čičeron za pivo. Postoje tri nivoa: sertifikovani služitelj piva, sertifikovani čičeron i sertifikovani master čičeron. S obzirom na to da je program počeo tek 2008. godine, na području SAD-a samo četvoro ljudi ima najvišu titulu, tj. sertifikovani master čičeron. Zanimljivo je da je jedno od njih žena.

 

Najpopularnije piće

Istraživanje provedeno 2010. godine pokazuje da 80% Amerikanaca konzumira alkohol, a najpopularnije piće je pivo. Zapravo, pivo je “pobijedilo” vino i sve druge vrste alkohola, osim 1992. godine. Institut piva procjenjuje da se u SAD-u prošle godine popilo 271 035 484 hektolitara piva, što je dovoljno da se napuni 11 000 Olimpijskih bazena!

Autor: minimagazin.info

Nastavi na minimagazin.info