Recenzija: Coldplay – „Mylo Xyloto“

0


U posljednje vrijeme, neki ljudi će priznati da vole bend Coldplay. Ali, ovo je neotuđiva činjenica. Sredinom oktobra, bend je izdao video za drugi singl, „Paradise“, u kojem čovjek u kostimu slona pravi zbrku po ulicama Londona.Pri kraju videa, svi članovi benda su obučeni u kostime i marširaju na bini, u sali prepunoj publike. Za samo tri dana, video je pogledalo 2.7 miliona ljudi.

2.7 miliona ljudi u tri dana. Očigledno, neko jako voli Coldplay.

Ipak, još uvijek postoji neka vrsta naboja da je jako loša stvar ako vam se sviđa Coldplay. Štaviše, neki se ponašaju kao da su Coldplay zlikovci. Ali šta su oni to zapravo loše uradili? Oni pišu slojevite, privlačne rock pjesme; svoj privatni život održavaju privatnim i, u većini slučajeva, čistog su obraza. Dobro, mora se priznati da su bili malo zakoračili u političku stranputicu sa albumom „A rush of blood to the head“, ali od tada su fokusirani na prvoklasnu muziku koja privlači veliki broj ljudi na njihove koncerte. A sa novim, petim studijskim albumom, „Mylo Xyloto“, sigurno nisu razočarali.

Podijeljen na tri cjeline, album počinje božanstvenim instrumentalom „Mylo Xyloto“, prije nego što napravi pravu poplavu sa zvonkom i prevrtljivom „Hurts like Heaven“ koja je ubjedljivo jedna od najboljih pjesama koju su Coldplay ikada napisali. Sjetna, živahna i neosporno energična „Hurts like Heaven“ udara snažno kao topovsko đule i nikako ne spušta na zemlju. Već pomenuti drugi singl „Paradise“, sadrži orkestralni početak, nadmeni vokal Chris Martina i hirovito šepurenje koje vas polovinom druge minute podiže do samog raja (paradise). Poletna, slojevita i strukturno bogata, ovo je još jedna u nizu divovskih pjesama benda čija sklonost ka divovskim pjesmama ne poznaje granice.

Pretposlednji presjek prve cjeline je „Charlie Brown“, energični i slatkorječivi hvalospjev mladosti i nevinosti koji je privlačan kao i sve drugo što su Coldplay uradili. Osim toga, pjesma je treća snažna himna na albumu. Ali avaj, da se nađe i četvrta – možemo samo priželjkivati. „Us against the world“ je prijeko potrebna akustična balada koja je zapravo prva greška na albumu. Nije da je pjesma promašaj, ali imate osjećaj da je previše ozbiljna, urađena po već provjerenom modelu da bi postala slušana i siguran hit. Slučajno, iz ovih razloga ljudi i pljuju po Coldplayu.

Drugi dio albuma počinje instrumentalom „M.M.I.X.“ koji je još jedan prepad božanstvenog zvuka i on je, zapravo, uvod u prvi singl „Every teardrop is a waterfall“, synth – rock pljusak vrtoglavo slojevitih efekata koji zvuče pobjedonosno, moćno i privlačno. Ovo se posebno primjećuje u zadnjoj minuti pjesme gdje Martin pjevuši uz ljuti zvuk gitara i bubnjeva. „Major minus“ počinje štropotom akustičnih gitara, pomalo razočaravajuća pjesma koja skoro pa nimalo ne podupire očitovanje misije albuma. Po strukturi nije slična pjesmi „Us against the world“, ali u isto vrijeme pjesma se apsolutno nigdje ne pomijera i uopšte ne pravi nikakve pomake u umjetničkom ili zvučnom izričaju.

Zvuk akustične gitare obilježava i uvod u pjesmu „U.F.O.“, pravu i jednostavnu baladu, onakvu kakva je mogla biti i „Us against the world“. Lelujava, vanvremenska i zvonka, ova pjesma dokazuje da, kada se pravilno konstruiše, i pjesma koja služi u svrhe popunjavanja praznine na albumu, može biti prekrasna. Nakon nje slijedi pjesma o kojoj se puno pričalo i koja je saradnja sa Rihannaom – „Princess of China“ – i nimalo nije razočarala. Na oko izlet u urbani zvuk, pjesma će sigurno postati singl i sadrži isti uzvišeni krajolik kao i prve tri pjesme na albumu. Drugi dio albuma završava numerom „Up in flames“, baladom u kojoj preovladava zvuk klavira i koja će obožavaoce pjesama „Fix you“ i „Scientist“ dovesti do ekstraze.

Instrumental „A hopeful transmission“ najavljuje početak zadnjeg dijela albuma. Pretposlednja stvar, „Don’t let it break your heart“, pršti i curi u istom ritmu i zvuku kao i prva dva singla dok plačna balada „Up with the birds“ služi kao besprijekorni zaključak jako privlačnog i neporecivo impresivnog albuma.

Nakon svega rečenog i učinjenog, „Mylo Xyloto“ je skoro pa grand-slam. Osim „Us against the world“ i „Major minus“, sve druge pjesme su apsolutno fantastične. Iako ovo, najvjerovatnije,  nije njihov najbolji album, on je svakako vrijedan slušanja i predstavlja još jedno poglavlje u karijeri benda čije je mjesto u rock muzici veoma čvrsto. Pljujte ih do mile volje, ali jednog dana kada Coldplay prestanu sa radom, čak iako će to biti za nekih dvadeset ili trideset godina, ostaće jedna velika praznina.

Mylo Xyloto je dokaz za to.

Recezent: Gregory Robson

Autor: minimagazin.info

Preporuke

Nastavi na minimagazin.info